Plav – Gusinje – Plav
Na ovu zanimljivu i laganu ”osmicu” može da krene svako, a posebno je zgodna za one koji inače ne voze bicikl i nisu sigurni u svoje fizičke sposobnosti kad su u pitanju duže ture. Duž sjeverne obale jezera saobraćaj je prijatno slab, a na južnoj (Gusinje – Kruševo – Hakanje – Plav) skoro da ga i nema.
Krećemo sa kružnog toka u centru Plava i oko 2km kasnije prelazimo most preko Lima pa skrećemo lijevo (desno odlazi magistrala ka Andrijevici). Ovo je bila jedina dionica sa malo više vozila.
Put nas brzo dovodi nadomak ušća rijeke Ljuče u Plavsko jezero. Na tom mjestu, udaljenom 3,3km od starta, proći ćemo pored pansiona “Aqua” (lijevo) u kome se nalazi i restoran sa vrlo lijepim pogledom na jezero i Plav. Lagano kotrljanje ka Gusinju nastavićemo između visoke i strme gromade planine Visitor sa desne strane, i močvarnog, zelenog kraljevstva ptica na lijevoj strani. Prolazeći seoce Martinoviće primaći ćemo se sasvim rečici Ljuči koja nestašno krivuda kroz prostranu, široku i ravnu dolinu, osvajajući i tkajući u tom prostoru jedan posebni svijet koji ne pripada ni planinama ni ravnici nego samo njoj, i u kome ona suvereno vlada.
Na 7,5km od starta, u seocu Martinoviće napustićemo glavni put i skrenuti lijevo: da bi tura bila zanimljivija do Gusinja nećemo ići direktno nego ćemo se upustiti u prvu petlju naše ”osmice”. Na samom početku preći ćemo par stotina metara makadama, a onda će nas novi asfalt povesti kroz barski predio ka drugoj strani jezera. Do tamo ima tek nešto više od kilometra, ali ćemo poželjeti da je ova dionica mnogo duža: niski kameni zidovi, hlad drveća i svježe zelenilo svuda unaokolo – to su otkucaji srca na kome počiva jezerska voda.
Na rečici Ljuči i na Limu postoje fly fishing reviri (riba: pastrmka, lipljen i mladica), tako da ljubitelji mušičarenja mogu u istom danu lijepo spojiti dvije strasti – onu ka okretanju pedala i onu ka fijukanju najlona…
Na drugoj strani je seoce Višnjevo u kome izlazimo na put duž južne strane jezera. Skrenućemo desno, ka Gusinju. Ubrzo ćemo preći Ljuču a malo kasnije, na ulasku u Gusinje, nailazimo na raskrsnicu na kojoj treba nastaviti pravo. No lijevo se ide za obližnje Alipašine izvore, i to je kratak detur koji vrijedi napraviti ako nam vrijeme dozvoljava (za detalje pogledati rutu GU 04).
Gusinje, varošica kroz koju je nekada vodio čuveni karavanski put od Carigrada do Dubrovnika, neizostavno zaslužuje da joj posvetimo posebno vrijeme. A poput nekadašnjih trgovaca i karavandžija, po ulasku u mjesto i mi možemo prvo da potražimo okrepu. Odlično će u tu svrhu poslužiti poslastičarnica u centru, zbog dvije važne stvari: sjajnog bureka, i još boljih kolača. Ovdje možemo i ostaviti bicikle, da bismo lagano i sa merakom prošetali kratkom glavnom ulicom na kojoj se dešava skoro sve, u koju je spakovano skoro sve što mještani treba da kupe, i skoro sve što posjetilac treba da vidi. Par krugova njome, i skoro da ćemo postati starosjedioci…
Iz Gusinja se ponovo vraćamo sjevernom putu pored jezera, sve dok ponovo ne stignemo do Martinovića i već poznate nam prečice do druge strane jezera. Je li bilo lijepo proći njom? Jeste. E pa onda neće smetati da to uradimo još jednom – treba da načnemo završnu petlju naše ”osmice” a uostalom, možda smo neku sitnu ljepotu rasutu pored puta propustili da vidimo ranije. Skrećemo desno, i eto nas brzo opet u Višnjevu: ovog puta ćemo tu skrenuti lijevo, ka Plavu.
Očekuje nas nekoliko kilometara lijepe, mirne i vijugave vožnje kroz idiličan predio po kome su rasuti zaseoci Hakanja i Vojnog sela. Put se povremeno penje na niske brežuljke odakle se pruža bolji pogled na jezero i na Plav nego sa suprotne, sjeverne strane.
Prolazeći domaćinstva dugačkog Vojnog Sela i vireći u dvorišta u kojima se uvijek nešto dešava, stići ćemo posle malo više od 3km do mjesta na kome ćemo skrenuti lijevo – na makadamski put koji se šunja između seoskih kućica, i koji će nas brzo izvesti na prostrano i ravno poluostrvo Zanoge. Ono je prekriveno livadama i barskim rastinjem kroz koje krivuda i šapuće Ljuča, a kao nakit nosi po koje stado krava ili ovaca. Dok se budemo kotrljali njegovom zelenom pučinom, možemo da izaberemo na kom ćemo dijelu rečne obale zastati i pustiti da nas tihi žubor vode, u kome pleše trska a nemirne grane vrba tkaju vetar, začara i hipnotiše tako da zaboravimo na vrijeme. U jesenje i proljećne dane istraživanje ostrva možemo završiti kod drvene ograde i kapije koja sprečava prolaz stoke. No ljeti će kapija biti otvorena pa možemo produžiti još malo dalje, skoro do samog mjesta na kome se neodlučna Ljuča konačno uliva u jezero. Istim putem ćemo se vratiti nazad do asfalta, i potom brzo stižemo do Plava.
– ukupni uspon: 260m (ruta je ravna pa nije potreban profil visine)
– podloga: asfalt (26km), makadam i poljska staza (3km)
– uslovi za vožnju: tokom cijele godine, osim u slučaju jakih sniježnih padavina. (U slučaju jakih kiša izbacićemo kratki dio po poluostrvu Zanoge, zbog tamošnjeg zemljanog poljskog puta.)