GPS

Ovo je bila prva ovogodišnja vožnja – Božićni krug po poličkim zaseocima uz uspon na brdo Jejevica. Dan je bio vedar i jako topao za ovo doba godine. Pošto nisam vozio od 2. novembra, juče sam oprao i podmazao bajk, i dopumpao gume a današnja vožnja je logičan nastavak ovih aktivnosti.

Krećem preko gradskog mosta, kroz naselje Hareme,  i vrlo brzo preko Rudeša stižem u selo Budimlja (3km). Na 4km počinje dobro znani uspon (Šume) ka Polici. Uspon je malo jači, dugačak skoro 2km, a prosječan nagib na ovoj dionici iznosi 8.5% (max. 20%). Skidam jaknu i nastavljam u duksu kako na vrh ovog uzvišenja ne bih stigao potpuno znojav. Nekoliko krivina i savladana je prva prepreka. Ovaj dio uspona se završava na raskrsnici gdje glavni pravac nastavlja prema Petnjici, a lijevo skretanje vodi za zaseoke Mašte, Dragosava i Babino. Poslije jako kratkog spusta, počinje najteži dio ove božićne vožnje: novih 2km uspona do repetitora na brdu Jejevica (940m).

Kada se stigne do prvih kuća i prođu tačno tri makadamska skretanja ulijevo, na četvrtom (6.3km) asfaltnom skretanju – opet ulijevo – je pravac koji vodi do repetitora. Prosječan nagib je oko 10% (max. 21%) a visinska razlika koju treba savladati je 158m (od Berana oko 270m). Do vrha vodi uski krivudavi asfaltni putić koji je danas bio prekriven lišćem i grančicama. Stižem na cilj vrlo brzo (7.6km). Na vrhu srećem oca i sinčića sa štapovima u rukama kako se vraćaju sa hajkinga. Razmišljam kako ovo može da bude i jako lijepa pješačka destinacija sa fantastičnim vidikovcem na Berane i okolinu. Ja sam prošle zime, po snijegu to isprobao, i sjajno sam se proveo.

Silazim drugom stranom brda, od repetitora još dvadesetak metara do paraglejderskog poletišta koje koriste beranski paraglajding klubovi, a svake godine ovdje se održava i međunarodni Otvoreni kup, pa je možda i ta sportska manifestacija prilika da posjetite ovo mjesto i izvedete djecu u šetnju. Sa lijeve strane poletišta je veliki drveni sto sa klupama gdje sijedam da odmorim i uživam u fantastičnom pogledu na Berane, dolinu Lima a danas se vidio i vrh vasojevičkog Koma u daljini.

Kraj je odmaranju i spuštam se istim puteljkom nazad do one raskrsnice, i tu skrećem lijevo pa kroz Mašte vozim dalje prema Dragosavi i Babinu. Saobraćaja gotovo i da nije bilo, a putevi su svuda asfaltirani, tako da je ovo bio potpuno opuštajući nastavak. Od Babina se pored Vojne fabrike uključujem ponovo na regionalnu saobraćajnicuBerane – Petnjica (tuda prolazi TT3 staza) i to je trenutak kada krug ove rute, konstantnim spustom do Budimlje, ide ka svom današnjem završetku.

Sve u svemu, kratka i ne toliko zahtjevna ruta po neposrednoj okolini Berana, zgodna za ove sunčane ali ipak zimske i kratke dane.