GPS

Mnogo lijepih biciklističkih trenutaka se doživi, kako kaže ona narodna pjesma na tom lomnom Šekularu, naročito ako ste spremni da se upustite u potpuno istraživanje ovog zabačenog i još uvijek skroz ruralnog kraja, danas čak i više nego prije par decenija. Fenomenalnih staza ima u izobilju i neke od njih će biti uvrštene u naš projekat markacije biciklističkih staza na teritoriji beranske opštine o čemu će tek biti riječi, a danas ćemo vam ukratko predstaviti jednu rutu koju često vozimo a provešće vas kroz nekoliko lijepih šekularskih sela koja su još uvijek prepuna autohtonih kuća koje tihuju u očaravajućim pejzažima.

Iz Berana do sela Rijeka Marsenića, odakle ulazimo na dionicu zbog koje smo i krenuli na ovu vožnju, možete stići magistralnim putem za Andrijevicu ili, što je naša preporuka, starim putem preko Buča i Vinicke. Dinamičnije je i veća je bezbjednost. Iz Andrijevice takođe magistralnim putem gdje se na 8km treba isključiti sa magistrale i preći most preko Lima.

Odmah nakon groblja u Rijeci Marsenića, je raskrsnica gdje treba skrenuti desno. Sa lijevim putem, koji vodi za Navotinu, susrešćemo se u povratku.

Ovaj asfaltni dio rute, u dužini od oko 10km od Rijeke Marsenića do sela Bulići je potez kojim često voze beranski biciklisti. Uspon je blag (prosječni nagib 5.2%), prihvatljiv svakome, a saobraćaj je prijatno rijedak. Idealno za opušteno pedalanje uzvodno Šekularskom rijekom, koja vijuga između šumovitih planinskih padina a tvore je hladne rječice i potoci koji dotiču iz pravca Mokre ^[1] i Sjekirice. Pored rijeke povremeno se mogu sresti ribolovci jer u njoj još uvijek ima potočne pastrmke a nekada je bilo i lipijena. Krivolov je i ovdje učinio svoje tako da je drastično devastiran riblji fond kao uostalom u svim našim planinskim rijekama koje su nekada bile prepune ribe.

Na 5km od Rijeke Marsenića ^[2] sa lijeve strane je mostić odakle vodi makadam prema selu Mezgalje, ali i dalje ka ostalim selima sa te strane Šekulara kroz koja ćemo proći u povratnom dijelu ove ture.

Na 7.2km proći ćemo pored jedne pilane, a 400m dalje ulazimo u selo Orah, u kome je izgrađena mini-hidrocentrala, prva od tri na slivu Šekularske rijeke. I tu postoji makadam koji se lijevom stranom padine uspinje ka selu Ulica, a naša trasa nastavlja desno preko mostića. Od tog trenutka pa do mjesta Lazi, zbog radova na hidro-elektranama asfalt ne postoji, ali vjerovaćemo investitorima i njihovom obećanju ^[3] mještanima da će put biti saniran i ponovo asfaltiran, tako da ćemo u ovom tekstu računati da ova biciklistička tura i dalje vodi asfaltnom podlogom.

Potez koji slijedi, pored lijepog krajolika, karakteriše i blago pojačanje uspona, a proći će se, iako naselja nisu vidljiva sa puta, pored mjesta Livadica, Lazi… Zatim još jedna pilana (10.6km od Rijeke Marsenića) i eto nas na kraju asfaltne dionice, kod druge mini hidro-elektrane i škole. U kući koja se nalazi sa desne strane, preko puta školske zgrade,je nekada bila kafana i već duže vrijeme je zatvorena. Nemojte da se pređete kao ja pa da uđete u privatnu kuću i naručite piće. Na sreću, Šekular je nastanjen ljubaznim ljudima pa je domaćin na moje pitanje – Ima li nešto hladno da se popije? Pivo? – spasio situaciju prijatno odgovorivši – Ima naravno, ovo je domaćinska kuća!  Čak je ugostio i doktora Kljajića koji je stigao nakon mene, a za blam smo saznali tek poslije petnaestak minuta kada sam, napokon konstatirajući nekafansku atmosferu, upitao – Oprostite, da li je ovo kafana?

Dakle, kraj asfalta. 20.5km od Berana a 19.30km od Andrijevice.  1008 metara nadmorske visine. I raskrsnica. Prema jugu, odvajaju se dva puta, jedan vodi do zaseoka Bulići (300m, 1060mnv) čije kuće se vide na proplanku iznad, a drugi do sela Spalevići (1.7km, 1200mnv). Mi nastavljamo sjeverozapadno, preko drvenog mostića, pored Rmuške rijeke još nekih 200m. Tu treba zastati. Nastavak puta vodi ka Mokroj planini i može se njime izaći preko Repišta na Mašnički katun (1790mnv). Za šekularska sela, kroz koja ćemo se vratiti nazad kući skrećemo oštro lijevo, prema sjeveroistoku, i to je trenutak kada preko Zavora, kroz četinarsku šumu, počinjemo najjači uspon na ovoj turi. Doduše, dugačak je samo oko 2km, ali je zato prosječan nagib jak, nešto preko 11% (max 24%).

Vrijedi poći ovuda, čak i da morate izgurati bajk tih 2km jer užitak je zagarantovan. Nakon uspona počinje blagi opuštajući spust kroz šekularske zaseoke a ako pedalate u popodnevnim časovima, dolina Šekularske rijeke je u debeloj hladovini i zna da bude prohladno, čak i ljeti, dok na ovim stranama tada grije prijatno poslijepodnevno sunce. Tu su i par sjajnih vidika.

Da kažemo još da na 1.7km od početka ovog uspona treba nastaviti pravo jer skretanje udesno na oštroj krivini vodi do sela Rmuše a dalje i na Mokru planinu. Još malo naprijed i pogled će se otvoriti i ugledaćemo prva imanja rasuta po padini.

Ređaju se Jašovići, Radmuževići, Kukalji, Ulica, Ćetkovići, Mezgalje.

Šekular je veliko selo sa bogatom istorijom.  Prvi put se pominje  u Dečanskoj hrisovulji 1220. godine i u Povelji Banjske. Njime su kroz istoriju upravljali knezovi, despoti, vojvode. Vjekovima se ratovalo ali i lijepo živjelo.

Međutim, došla su neka druga vremena i Šekular danas, uostalom kao i mnoga sela u Crnoj Gori, životari svoje možda i najteže dane. Šekular je 1961. godine brojao 1.564 stanovnika, da bi taj broj ove godine bio sveden na svega par stotina. U Osnovnoj školi „Vukajlo Kukalj“ prije pet decenija nastavu je pohađalo blizu 400 učenika, dok je u ovoj godini taj broj tek tridesetak đaka.

Žitelji Šekulara ovako razmišljaju na tu temu:

Biciklisti, planinari, mušičari, fotografi, zaljubljenici u prirodu, etno-turisti, poklonici zdrave hrane i zdravog načina života bi sigurno voljeli Šekular i planine koje ga okružuju. Siguran sam da je to pravac u kome treba razmisljati. Potrebna je moderna strategija razvoja sela, zasnovana na održivom razvoju a dvije osnovne pretpostavke za to su povezanost poljoprivrede i turizma.

Ostavljamo da oni koji su plaćeni za to počnu konačno da razmišljaju o ovim problemima ali i o mogućnostima, a mi nastavljamo da pedalamo kao i obično za svoju dušu.

Od prvih kuća u Jašovićima pa do posljednjih kuća u Mezgaljima, vozimo makadamom koji siječe padine na nadmorskoj visini između 1100m i 1200m u dužini od oko 5.5km. Pored već pomenutih autohtonih kuća sa početka ove priče, impozantan je i krš pod imenom Crvena stijena (1469mnv) koji se moćno izdiže iznad Kukalja a sastavni je dio brda Crni vrh iza koga se nalazi selo Rovca. Ako zastanete i okrenete se prema jugozapadu, opčiniće vas do kasno u proljeće bijeli vrhovi Mokre planine. A južno i jugoistočno su Sjekirica i Balj.

Od Radmuževića, ima jedan put kojim se može voziti ka Rovcima, a jedino zbunjujuće mjesto na ovoj dionici je na 25km od Berana (24.2 od Andrijevice), čim ostavite iza leđa Crvenu stijenu, gdje treba skrenuti udesno uzbrdicom. Suprotan smjer se spušta kroz selo Orah do Šekularske rijeke.

Odmah prije ulaska u selo neobičnog imena Ulica, koje ćete prepoznati po crkvi, danas jedinoj u Šekularu, sa desne strane nalazi se izvor sa dobrom i hladnom vodom.

Iako se na prvi pogled ništa značajno ne bi moglo zaključiti jer radi se o lokaciji sa svega desetak kuća selo Ulica je oduvijek bilo glavno središte Šekulara.  Imalo je, kažu, svoje kule, bedeme, uske kaldrmisane ulice, imalo je šetalište.  Tu je bio i manastir kome su pripadale crkve sela Šekulara. U njemu je bila rezbarska škola, molitvenik, zublja slobodarska, svetionik.  Tu se zborilo i dogovaralo, vijećali nekad glavari, donosili važne odluke. Tu je i spomen obilježje vojvodi Daši koji je najduže, baš iz Ulice, vladao Šekularom. Tu se i danas pored obnovljenog manastira nalazi Dašina kamena stolica, a čuva se i njegov topuz i mač. Na ovom mjestu je i spomen-obilježje palim borcima i žrtvama u Prvom i Drugom svjetskom ratu.

Napuštamo ovu neobičnu istorijsku lokaciju i pedalamo (2km) dalje između Ćetkovića i Mezgalja polako ostavljajući posljednje kuće iza sebe a kada prođemo malo groblje sa naše desne strane, to je ujedno i pozdrav sa Šekularom i početak 4.8km dugog spusta preko Lipovice do Rijeke Marsenića.

Oko 450m metara od groblja, na prvoj krivini koja slijedi, treba zastati. Pođite lijevo, par metara malom stazom, i doći ćete do jednog krša sa koga se pruža fenomenalan vidik na Šekularsku rijeku i asfaltni put za Šekular, na Kostreš i ostala okolna brda…

Kada se spustimo u Rijeku Marsenića, izlazimo na onaj lijevi put koji je spomenut na početku teksta (34km od Berana, 33km od Andrijevice), i to je raskrsnica koja nudi par alternativa za povratak. Za Berane se možemo vratiti starim putem kojim smo došli, magistralom ili desno od ove raskrsnice, preko sela Navotina. Ali ako vam je malo avanture, ima još jedna alternativa. Nazad prema Šekularu, i nakon 600m skrenuti desno sa asfalta, prema selu Lukin fir. Odatle još oko 2km pedalanja makadamom a zatim, u samom selu skrenuti opet desno, na jednu stazicu koja će vas odvesti do lijepog vidikovca odakle se pruža dobar pogled na Komove i rijeku Lim.  Primijetićete i viseći most. Spustite se do njega, pažljivo ga pređite, što je samo po sebi atrakcija, i strmom stazom 150m izgurajte bajk do magistrale, a onda prema Andrijevici ili Beranama. Biciklisti koji su na ovu turu krenuli iz Andrijevice, mogu se čak vratiti putem – pravo od Lukinog fira – i izaći će na Seoce.

To je samo prijedlog, a naša tura nastavlja kao što smo rekli desnom obalom Lima, preko Navotine, koja je od Rijeke Marsenića udaljena svega 1km. Ova dionica za povratak je mnogo ljepša od one kojom smo došli, jer vozimo skoro svuda neposredno pored rijeke Lim a saobraćaja gotovo i da nema. Do kraja Navotine je asfalt, a odatle makadam kojim ćemo ispod Ravnih šuma, preko lokacije Pobijenik i Bijednja stići u selo Donja Ržanica, kroz koje ćemo opet asfaltom, preko Luga stići napokon u Berane.

Ova tura, iako će nekome možda izgledati preteška, u stvari je ruta koju svako sa iole kondicije i nešto volje može da odvozi. Nemoj da se obeshrabrite, krenite hrabro u taj lomni Šekular, i ako vam se ova avantura svidi, znajte da tamo ima još mnogo skrivenih kutaka koji čekaju da ih otkriju ljubitelji planinskog biciklizma.

Vozili: Jovan Nikolić, Budimir Nikolić

Itinerer: Berane – Buče – Vinicka – Rijeka Marsenića – Šekular – Lipovice – Rijeka Marsenića – Navotina – Donja Ržanica – Luge – Berane

1. Rmuška rijeka [↩]
2. 15km od Berana, 13.5km od Andrijevice [↩]
3. Dan [↩]