Tura počinje iz sela Mratinje, nekih 20-ak kilometara od Plužina. Do njega se dolazi tako što se posle prelaska brane iz pravca Plužina, ulazi u tunel sa trokrakom raskrnicom i skreće se lijevo (raskrsnica je baš u tunelu). Odavde se uz samo jezero ide do centra sela, gdje postoji i klupa sa odličnim pogledom na jezero.

 

Početak vožnje je dosta agresivan usponski, pošto lokalni seoski put ide uz Mratinjski potok, koji je sa naše desne strane. Podloga je asfaltna i odlična za vožnju, vode ima na svakom metru pa nije potrebno praviti zalihe. Dok se penjemo, ispred nas je vidljiv vrh Veliko Pleće (2018mnv) koji dominira u toku prilaza Magliću sa naše strane. Ovom putanjom i kasnije planinarskom stazom kojom ćemo se popeti se ide i ka Trnovačkom jezeru i ka vrhu Maglića, što je duža i vjerovatno napornija varijanta u odnosu na onu iz BiH. Ipak, to ostavljamo za neku narednu priliku, a za ovu su nam dovoljni pravi “švajcarski“ prizori ispred nas.

 

Biciklima prelazimo nekih 4 km pa sama dužina vožnje može itekako da zavara, jer je uspon poprilično jak i u ljetnjim vrelim mjesecima je potrebno poprilično napora. Na kraju asfalta, sa desne strane u šumi se nalazi odličan izvor, sa stolom i klupama. Idealno mjesto za roštilj, pivo, odmor, ali smo ga ostavili za povratak. Posle završetka asfalta imamo par stotina metara čvrstog makadama do kuća Ćelasana odakle više nema puta.

 

Ovdje ostavljamo bicikla i nastavljamo pješke planinarskom stazom. Staza je dobro obilježena i lako je pratiti. Uspon je jak i na nekim djelovima dosta strm. Pri kraju staze je potrebno preći dijelom staze koji ide preko sipara, pa je potreban dodatan oprez. Sa prevoja ispod vrha Veliko Pleće se pruža odličan pogled na selo i okolne vrhove.

 

Na nekih 1600 mnv, u samoj šumi, potrebno je skrenuti lijevo ka Velikom Mratinjskom jezeru. Ne postoji označeno mjesto gdje treba skrenuti jer je staza označena dalje ka Trnovačkom jezeru i Magliću, pa eto, ne bi bilo s goreg da se bar neka oznaka ka Mratinjskim jezerima postavi. Prateći GPS, jezero pronalazimo nekih 100 visinskih metara niže od staze. Ušuškano u sred šume, u udolini, nemoguće ga je vidjeti iz šume do samog izlaska na njegov plato. Mještani su nam rekli da jezero presušuje, tako da od doba godine zavisi u kakvom je stanju.

 

Od Velikog, ka Malom jezeru je potrebno popeti se ponovo onih spuštenih 100m, držeći isti pravac. Ipak, do tamo nismo išli jer smo imali bitnijeg posla kod izvora koji već pomenuh.

 

Od podnožja sela, prešli smo 4 km biciklom (asfalt), zatim 2,5 km planinarske staze do mjesta na kom treba skrenuti ka Velikom Mratinjskom jezeru. Odavde je onako odokativno potrebno još nešto malo preko 1 km da se obiđu oba jezera. Ukupno, tura je dugačka nekih 7-8 km, a savladava se 1000 m uspona, po aplikaciji. Što se nas tiče – apsolutna preporuka!