Kamena gromada koja se dobro vidi iz centra Lubnica ako se gleda prema sjeverozapadu, žiteljima sela poznata kao Žuta platija ili Udovinjica, okomito uznesena iznad skrivenog katuna Vodotresa, naizgled je jedna sasvim obična stijena kakvih ima mnogo u Crnoj Gori. Izuzev što svojom atraktivnošću doprinosi pejzažnoj ljepoti katuna, sa koje god strane je posmatrali nećete zapaziti na njoj ništa neuobičajeno.
ISTRAŽIVANJE
Prva naznaka da nije baš sve kako izgleda, dok smo istraživali alternativne staze prema Crnoj Glavi, došla je od jednog mještanina koji nam je dao prvi nagovještaj da Vodotres i Žuta platija ipak nisu sasvim obične lokacije, već da se tu negdje krije i neka tajna prirodna atrakcija, zarasla u šiblje i skroz zaboravljena u vremenu. U tom trenutku nismo mogli ni da naslutimo o kakvom se obimu priče radi, izuzev da je to neki usjek koji su nekada u davna vremena stočari koristili i kao prirodni tor za stoku.
Google nije davao nikakav rezultat za pojam Udovinjica, ali izbacio je knjigu ,,(Ne)poznate Lubnice“, autora Đorđija Ojdanića objavljenu 2005. godine, u kojoj na jednom mjestu autor piše o Žutoj platiji koja je „sastavljena od žućkastog krečnjaka sa dva usjeka, koja je kao isklesana, oblika nepokrivenog paralelopipeda, dužine oko dvjesta pedeset metara, dok je drugi usjek nešto niže i mnogo je manji. Taj veći usjek je bio mjesto strašnog pogroma i masakra Obradovića, mjesta gdje su ih bili opkolili Klimenti, i sve muškarce, koji su se tu zatekli pobili, pa se po brojnim udovicama, koje su tada ostale bez muževa, kameni usjek zove Udovinjica. „
Vrlo brzo smo na satelitskom snimku locirali pomenute usjeke i, iako je još uvijek Bjelasica bila pokrivena snijegom, organizovali smo malu ekspediciju kako bi napokon sami sebi razotkrili o čemu se tu zapravo radi. Misija je bila locirati ulaz u usjek, utvrditi prohodnost i da li se usjekom može izaći na drugu stranu, i da li postoji moguća veza sa stazom koja dolazi iz Lubnica do katuna Vodotres kako bi se Žuta platija ukombinovala u pješačku stazu za Crnu Glavu, o kojoj smo već ranije pisali, i tako je učinili još atraktivnijom za ljubitelje planinarenja.
Prvi prolazak kroz Udovinjicu je bilo fantastično iskustvo a ambijent je prevazišao i naša najoptimističnija očekivanja. Žlijeb u kamenoj gromadi, širine od 3 do 4 metra, sa vertikalnim liticama sa obje strane visokim i do 50 m, sa vučjim tragovima u snijegu, uz hladno strujanje vazduha i huk vjetra, svakom pređenom stopom ostavljao nas je bez daha. Usjek se negdje na sredini širi, odakle se otvara fenomenalan pogled na selo Lubnice i katun Vodotres, a onda se od tog vidikovca usjek ponovo sužava sve do samog izlaza. Ulaz u Udovinjicu, sa obje strane, je potpuno skriven u staroj bukovoj šumi, i apsolutno ne postoji nikakva naznaka kakav se prirodni dragulj tu skriva.
RADOVI
Prilaz Udovinjici i izlaz iz nje prema Pojatištu bio je jako težak i odmah se vidjelo da će trebati mnogo fizičkog rada kako bi se omogućio nesmetan dolazak i prolazak kroz ovu atrakciju.
Staza do Vodotresa je bila prohodna ali staza od katuna i izvora Vodotres, stara bar stotinu godina, preko Zmijinje strane, bila je potpuno zarasla i potpuno zagubljena u šiblju. Mala ekipa NORTHERN WAY outdoor kluba, od 2-3 čovjeka, odmah je prionula na posao i tokom narednog mjeseca smo intezivno raskrčivali staru stazu, uklanjali oborena stabla, kopali i čupali korov. Raskrčen je od trnja i sami prolaz kroz usjek a izlaz iz Udovinjice, koji se nalazi na velikoj strmini i skroz je nepristupačan zahtijevao je prokopavanje potpuno nove staze kroz bukovu šumu u dužini od oko 100 metara.
Na kraju smo stazu markirali i odštampali planinarske piktograme i info table sa neophodnim obavještenjima i upozorenjima.
Posao na uređenju ove lokacije još nije gotov, naročito na stazi prema Crnoj Glavi, zato pozivamo sve ljubitelje prirode koji su spremni da daju svoj volonterski doprinos da nam se pridruže i pomognu u nastavku radova tokom ove godine.
VALORIZACIJA
Selo Lubnice, duboko uvučeno u bjelasički masiv, iako okruženo očaravajućom prirodom, do prošle godine nije imalo gotovo nikakve koristi od sve razvijenijeg planinskog turizma u Crnoj Gori. Da ne ulazimo sada u tužnu problematiku zašto je to tako, uglavnom, zahvaljujući velikim naporima Regionalne razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije kada je u pitanju razvoj seoskog turizma u regionu i spremnosti nekih porodica da budu pioniri u ovoj oblasti, loše stanje se brzo počelo pomjerati sa mrtve tačke. Danas u Lubnicama, Kurikućama i Glavacama postoji nekoliko porodica koje pružaju usluge smještaja uz lijepi ukus domaće kuhinje, a oni koji prate situaciju svjedoci su da su počeli da dolaze i strani turisti, a neki od njih su i povratnici.
Naš outdoor klub svoje aktivnosti nikada nije vidio samo u organizovanju izleta za svoju dušu do nekih vrhova, već prije svega naše glavne aktivnosti usmjerili smo u pravcu promocije, istraživanja, rada na terenu i nuđenja novih ideja od kojih su mnoge već realizovane ili su u fazi realizacije, a imaju veliki značaj kada je u pitanju razvoj planinskog turizma u ovim krajevima. Iako mala i neprofitna sportska organizacija ponosni smo na ostvarene rezultate. Kroz tu prizmu posmatramo i rad na Žljebovima Udovinjice, jer sigurni smo da će ova lokacija doprinijeti boljoj turističkoj ponudi sela i regije.
Da se ne bi radilo samo o izdvojenoj posjeti ovoj prirodnoj lokaciji, kroz sami usjek provučene su dvije pješačke staze. Jedna je, potpuno markirana, kružna seoska staza (CS7), koja je zgodna za pješačenje u trajanju od 3-4 sata sa pauzama, u koju se može uključiti i posjeta Orljim kršima, dok je druga, mnogo zahtjevnija, i vodi trećim bjelasičkim grebenom do Crne Glave, odakle se planinar može vratiti preko Pešića jezera, Pešića rupe, Ratinja i Vrtijeljke nazad u Lubnice, ili sa druge strane grebena, preko Kurikućkog jezera (Ursulovačko), Malog Ursulovca, Mužica i Pojatišta – takođe u Lubnice. Dvije cjelodnevne planinarske varijante, poprilično zahtjevne ali prepune prirodnih ljepota, i to sve pravim planinarskim stazama daleko od makadama i asfalta. Uživanje u apsolutnom miru i svemu onome što treba da bude posjeta planini.
SVA ČUDA CRNE GORE
Kako bi što bolje promovisali selo Lubnice, Žljebove Udovinjice i pomenute planinarske staze, ovu lokaciju smo kandidovali na tek raspisanom pozivu Ministarstva turizma – SVA ČUDA CRNE GORE. Jer, zbilja se radi o pravom čudu prirode.
Ni jedan fotoaparat, lirski ili tehnički opis, ne mogu uspješno da dočaraju o kakvoj se ljepoti radi, jer Udovinjicom treba proći za potpuni doživljaj. Grupa stranih studenata i blogera (na slikama) koji su skoro prošli kroz usjek Žute platije – sve što su imali da kažu pri prvom pogledu na uzani prolaz kroz litice – je bilo WOW!
STAZA LUBNICE – CRNA GLAVA
SEOSKA STAZA CS7
BEZBJEDNOST
Prolazak kroz usjek Žute platije nije u potpunosti bezbjedan. Uvijek postoji mogućnost od obrušavanja kamena, uostalom kao i na brojnim stazama u Crnoj Gori, te stoga odluka i prolazak kroz ovu atrakciju je apsolutno na vašu sopstvenu odgovornost. Tokom istraživanja u ovim krajevima su viđani tragovi medvjeda i vukova, a prisutne su i zmije otrovnice šarka i poskok. Iako je autor teksta kroz Udovinjicu prošao mnogo puta sam, ozbiljna preporuka je da ovu lokaciju istražite isključivo u društvu.
KATUN VODOTRES
DODATAK:
Cuo, a nikad prosao.Bravo.
divno :)))
Svaka cast…Konacno pocinje valorizacija prelijepih predjela divlje prirode sjevera Crne Gore…I naravno najljepse planine Bjelasice i katuna Vodotres sa izvorom tj vrelom ,zutom platijom udovinicom odnosno pejzazom koji ostavlja bez daha…Mogu se pohvaliti da je koliba na slici sa zutom platijom tj udovinicom u vlasnistvu moje porodice…:)
Onaj stan u Vodotresu je stan mog dede i babe. Eh stare uspomene 🙂
Постоји ли шанса да се организује акција поновног уређења ремаркирања ове стазе
Ja sam poslednji put prosao kroz Udovinjicu kada je napravljen ovaj snimak (https://www.youtube.com/watch?v=YM051viOtoU), a to je bio 1. januar 2017. godine. Nisam imao vremena. Cuo sam da je signalizacija uglavnom nestala ili oštećena, i da niko nije nastavio da održava ovu lokaciju. Nadali smo se da ce domaćinstva koja se bave pruzanjem turistickih usluga u tom kraju imati interes da nastave povremenu brigu o ovoj lokaciji, medjutim nije bilo tako, iako je Udovinjica privukla brojne posjetioce. Razmislicemo sta dalje, bar sto se nas tice. Nije problem organizovati akciju da se to ad hoc sredi, ali ako nema nekoga ko ima volju i interes da to dugorocno odrzava vrlo brzo cemo doci u istu situaciju. Mozda je najbolje vratiti Udovinjicu tamo gdje je i bila, prirodi i zaboravu.
Ljudi u selu nemaju nikakvu zelju da naprave neku atrakciju da rade jos bolje nego sto rade, ali ovoj stazi bi svakako prijalo ciscenje i remarkiranje, pa cak i da se malo vise popularizuje kod turistickih agencija..