Presudno je podizanje svijesti, edukacija stanovništva. Kad uvide prednosti tradicionalne gradnje, prirodnih atrakcija, hrane koju proizvode, biće većeg interesovanja seoskih domaćinstava za bavljenje turizmom. Eksperti tvrde da imamo mnogo veće potencijale od Austrije
Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije, pored niza projekata čiji su rezultati podrška proizvođačima hrane (“Najbolje sa naših planina”), pješačke i biciklističke staze, mušičarski reviri, uređene stijene za penjanje, kulturne rute, centri za posjetioce… učinila je mnogo poslednjih godina da priča o seoskom turizmu na ovom području postane stvarnost.
– Prvi koraci su bili teški, – prisjeća se Jelena Krivčević, energična direktorka Regionalne agencije. – Naši ljudi u selima teško da su mogli da vide šta to oni imaju da ponude nekim tamo turistima. Mislili su da je to što oni imaju suviše prosto, nedovoljno atraktivno. Mislili su da treba da imaju uslove koje ima hotel Bianca da bi bili konkurentni. I rijetki među njima su uviđali prednosti tradicionalnog stila gradnje ili namještanja kuća. Zato nam je bilo važno da na samom početku pronađemo porodice koje već vjeruju da imaju šta da ponude i koje imaju energiju da utabaju put ostalima. To je prije svega bila porodica Puletić iz Lipova kod Kolašina, koja je u saradnji sa Ministarstvom vanjskih poslova Italije već napravila prve korake, a kasnije blisko sa nama sarađivala.
JUTRO: Agencija se bavila i obukom?
– Prva domaćinstva sa kojima smo sarađivali, kao Puletići ili Kljajići iz Lubnica kod Berana, su mnogo učinila kako bi se ideja o seoskom turizmu širila u njihovim selima. U Lipovu, na primjer, danas imamo desetak porodica koje su zainteresovane za ovu djelatnost, a nekoliko njih već pruža neke usluge. Kroz naše projekte smo bili u mogućnosti da sprovedemo i prve obuke, i imali smo jako pozitivne reakcije polaznika. Obuke su jako bitne ne samo zbog usvajanja nekih bitnih znanja, već i zbog upoznavanja drugih ljudi koji se bave seoskim turizmom i razmjene njihovih iskustava. Mi recimo znamo da su mnoge porodice koje su učestvovale u našim obukama nastavile da održavaju kontakte jedni sa drugima, da se obilaze, konsultuju, dogovaraju i slično. Upravo pokušavaju da usaglase cijene, da ne bi bilo velike razlike između cijena u Lipovu i u Lubnicama na primjer.
JUTRO:Koje su najveće prepreke za brži razvoj?
– Prepreka ima mnogo, i trudimo se svakog dana da ih zajednički prevazilazimo. Problem je u tome što naše opštine često samo deklarativno propagiraju priču o turizmu kao strateškom pravcu razvoja, a rijetko čine konkretne korake u tom pravcu. Nedavno smo imali jedan zbor građana u Lubnicama, jer njihov je problem neregulisano odlaganje otpada, što je jako čest slučaj u ruralnim sredinama. Pa imamo paradoks da naši najljepši krajevi, planinska sela, daju i ružnu sliku smeća bačenog svuda po potocima i rijekama. Na taj zbor smo pozvali i predstavnike opštine Berane, i dogovorili se da uključe Lubnice u teritoriju koju uslugama pokriva Komunalno preduzeće, da se donesu kontejneri i da se napravi akcija čišćenja. Problem su i neuređena dvorišta na selu. Problem je eloksir, nerazumijevanje važnosti očuvanja tradicije, ambijentalnog uklapanja. Naše Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja već treću godinu kroz agro budžet obezbjeđuje podršku za domaćinstva koja žele da se bave seoskim turizmom, ali je na žalost jako malo interesovanje za tu vrstu podrške. Smatramo da je potrebno raditi na tome, motivisati ljude, kreirati i druge pakete podrške i na lokalnom i na državnom nivou kako bismo unaprijedili situaciju u ovom sektoru. Podizanje svijesti, iako je to termin koji je prečesto u upotrebi, je jako važno, edukacija stanovništva, i tek onda će biti većeg interesovanja.
JUTRO: Dobro znamo da turisti obožavaju našu hranu.
– Naša tradicionalna jela, i autentično gostoprimstvo koje nije naučeno na nekoj obuci već je dio našeg vaspitanja i tradicije, su ono što goste potpuno impresionira. Nedavno sam čitala blog jednog Amerikanca koji je obišao cijeli svijet biciklom, i koji je obišao i našu biciklističku stazu Čarobni istok. Najveći dio teksta je posvetio svom iskustvu u jednom od beranskih katuna na Kaludarskim kapama, gdje je sa prijateljima prenoćio u jednom od katunskih stanova, najprostijih mogućih, bez ikakvih luksuznih elemenata. Jeli su hranu koja se uobičajeno sprema u katunima, i proveli vrijeme sa porodicom koja ih je ugostila ne tražeći nikakvu nadoknadu za to. Od cijelog iskustva u Crnoj Gori, oni su priči o katunu i domaćinima posvetili cijelu polovinu svoje priče. I to je samo jedan primjer, a ima ih mnogo koji pokazuju da su upravo ove stvari najupečatljivije u sjećanju posjetilaca koju borave u našim krajevima. Prije par mjeseci nas je kontaktirala jedna Italijanka, koja je ručala kod Puletića, i tražila recept za kačamak!
JUTRO: Kako reaguju turističke agencije?
– Turističke agencije, osim nekih svijetlih primjera kao što je agencija RAMS iz Bijelog Polja, jako slabo u svojoj ponudi imaju seoski turizam. Međutim, ispostavlja se da oni često svoje grupe koje vode kroz naš region svrate na neki od obroka upravo u seoska domaćinstva. Tako da je dosadašnje iskustvo takvo da seoska domaćinstva najčešće pružaju usluge pripreme hrane, ali već od prošle godine imamo i goste koji ostaju da prenoće. Nadamo se da će agencije prepoznati ove trendove i vrlo brzo seoski turizam uključiti u svoju ponudu, promovisati ga, na obostranu korist i agencija i seoskih domaćinstava.
JUTRO: Vjerujete li u nagli razvoj seoskog turizma kod nas?
– Da, potpuno vjerujem. Pod uslovom da se na ovaj sektor zbilja obrati pažnja i da se uspostavi niz mjera kako bi on zaživio onako kako bih ja željela da zaživi. Austrija ima ogromne prihode od seoskog turizma, a vjerujte mi da su nam austrijski eksperti tvrdili da su naši potencijali daleko veći od njihovih. Pa ako neko ne vjeruje da mi možemo uraditi ono što radi Austrija, onda neka pogleda šta se dešava na polju seoskog turizma u susjednoj Srbiji, koja je od nas daleko odmakla. Definitivno vjerujem da možemo napraviti bum, i velika je šteta što to već nismo uradili.
JUTRO: Šta bi trebalo učiniti?
– Smatram da bi se seoskim turizmom na nivou države trebalo ozbiljnije pozabaviti. Bilo bi dobro odrediti zone od posebnog interesa kada je seoski turizam u pitanju, jer nema baš svako selo jak potencijal za ovu djelatnost. Trebalo bi značajnije poraditi na terenu sa ljudima koji imaju ova interesovanja, i trebalo bi uključiti sve aktere, od lokalnih samouprava do ministarstava u tu priču. Mi nemamo strategiju za razvoj seoskog turizma, i sve što se do sad dešavalo bilo je ad hoc i bez mnogo taktike. Smatram da su seoski i planinski, outdoor turizam u bliskoj sprezi, i da se moraju paralelno razvijati.
JUTRO: Upoznali ste dobro današnju seosku porodicu.
– Naš rad sa seoskim domaćinstvima je nešto što sve nas u agenciji ispunjava. Ja sam direktno sarađivala sa svim našim domaćinstvima, izgradili smo jedan prijateljski odnos i na to sam posebno ponosna. To su ljudi koji su odlučili da ostanu u selima i žive od svog rada, čiji je sistem vrijednosti ostao neporemećen svim turbulencijama koje se u našem društvu dešavaju, to su zdrave, vrijedne porodice koje mi svakog puta uliju novu energiju i elan. Primijetila sam da sličan utisak ostavljaju na sve goste koji im dođu, i to me posebno raduje.
– Ono na šta sam naročito ponosna je činjenica da su žene iz ovih porodica ojačale svoju ulogu, jer su upravo žene nosioci skoro svih aktivnosti u seoskom turizmu. Nismo to očekivali, nije nam to bio plan, već se ispostavilo normalnom logikom da to bude tako.
Život žene na selu je jako težak i naporan, a sve žene koje su uključene u priču o seoskom turizmu imaju istu priču – kvalitet života im se popravio, imaju neku novu dinamiku i dešavanje u svom svakodnevnom životu, privređuju i uloga u porodicama im se mijenja i jača. To meni kao nekom ko želi ravnopravniju ulogu žene u crnogorskom društvu posebno prija i čini me sretnom – ističe Jelena Krivčević.
JUTRO: Šta zahtijeva najveća ulaganja?
– Po našem iskustvu do sada, možemo reći da su investicije u domaćinstvima najčešće potrebne za uređenje kuća, ne toliko u građevinskom već u kozmetičkom smislu. Kupatila i kuhinje su prostori kojima je najčešće potrebna adaptacija, obnavljanje namještaja, kao i uređenje dvorišta.
– Jako je važno da seoska domaćinstva koja se uključuju u pružanje usluga u sektoru seoskog turizma u svojoj blizini imaju i neke druge turističke sadržaje. Mi smo se u odabiru trudili da sela sa kojima radimo budu locirana u blizini posjećenih pješačkih i biciklističkih staza i drugih turistički atraktivnih ponuda. Potrebno je takođe domaćinstva uvezivati kao što je to urađeno u primjeru Puteva sira u Kolašinu, ili Puteva vina u centralnom dijelu Crne Gore.
MAGAZIN JUTRO
