Kada mu je prije tri godine bilo preko glave asfalta, svakodnevne gužve i stresa, biciklista i fotograf Jovan Nikolić zaključao je svoj stan u Beogradu i vratio se poslije 22 godine u rodnu Crnu Goru.

Od tada, kako kaže, uživa svaki dan u onome što mu je godinama nedostajalo, a to je brzo dostupna, nedirnuta priroda do koje se može stići brzo i nije se pokajao nijednog trena.

Za CdM otkrio je šta ga je privuklo kod ova dva hobija, zbog čega smatra da planinski turizam i biciklizam nijesu dovoljno razvijeni u Crnoj Gori i zašto je Crna Gora zemlja sa najljepšom prirodom, što se može vidjeti i na njegovim fotografijama na sajtovima www.riverlim.com i www.greenmount.me.

“U početku sam kao fotograf terenskim vozilom i pješke krstario planinskim putevima i stazama a sada to skoro svakodnevno činim i kao brdski biciklista. Iako sam za biciklizam vezan od rane mladosti, rekao bih da se bicikliranjem strastveno bavim od prošle godine i od tada sam po ovim našim lijepim planinama odpedalao preko 8.000 kilometara, obišao sam skoro sva sela, katune i planine u regionu, a plan mi je da ove godine širim svoje aktivnosti na čitavu Crnu Goru. Fotografija je u početku bila hobi, ali već par godina postala je i lijep izvor prihoda koji mi je dao i određenu slobodu. I dalje fotografišem za svoju dušu, i samo ono što me zanima. Sarađujem samo sa ljudima sa kojima dijelim istu viziju, i drago mi je u svemu ovome da najviše kontakata imam iz inostranstva kojima se dopada na koji način prezentujem prirodne ljepote svog kraja. Uživam da radim na turističkoj promociji Crne Gore i jako sam zadovoljan kada se to prepozna na relevantnim mjestima”, započinje svoju priču Nikolić.

Prema njegovim riječima, biciklizam ne samo kao ekstremni sport, već i kao vid rekreacije ali i kao najjeftinije i najzdravije prevozno sredstvo uopšte nije adekvatno razvijen u Crnoj Gori.

“Svakako da treba mnogo više ulagati u ovu oblast. Svaki euro uložen na pravi način u biciklizam višestruko će se vratiti pozitivnim efektima našem društvu. Dobićemo zdraviju populaciju, čistiju životnu sredinu, mada tu imamo gomilu većih problema, zatim biciklističku infrastrukturu koja će doprinijeti i turističkoj ponudi, a tu su i ekonomski benefiti, od ličnih budžeta do državnog nivoa. Pogledajmo samo kako razvijeni svijet forsira biciklizam kao alternativu, pa tako recimo London planira da uloži 1,5 milijardi dolara u poboljšanje biciklističke infrastrukture, u Francuskoj Ministarstvo saobraćaja najavljuje plaćanje onima koji bi na posao dolazili biciklom, u Austriji je veliki broj preduzeća svojim zaposlenim omogućilo sigurna parking mjesta i kabine za presvlačenje. Čini mi da od kako je davne 1899. godine Ljubo Petrović donio prvi bicikl u Crnu Goru i od kako su ga Nikšićani kao čudo gledali, nema nekog većeg mentalitetskog prosvjetljenja kada je biciklizam u pitanju”, smatra on.

Nikolić kaže da su se proteklih godina, istina, desili brojni pomaci, ali da to ipak nije dovoljno pa da velike nedostatke primjećuje i kod planinskog turizma.

„Nije krivo samo nadležno ministarstvo i Nacionalna turistička organizacija, već ogromnu odgovornost snose i pomenute lokalne samouprave jer nemaju apsolutno nikakvu strategiju turističkog razvoja, službe koje treba da se bave turuzmom su uglavnom inertne i nezainteresovane, i sva aktivnost na promociji turizma u ovim opštinama leži na pojednicima ili jednom manjem dijelu NVO sektora, kao što je recimo RRA za Bjelasicu, Komove i Prokletije koja je uradila neke ozbiljne stvari u turističkoj infrastrukturi i na promotivnom planu. Zatim, tu su veliki problemi sa smećem, a primijetio sam da se uništava i turistička signalizacija, čupaju se table, putokazi, piktogrami, kradu čitavi stubovi”, rekao je on.

Nikolić je sa svojim dvotočkašem obišao čitavu Crnu Goru i naglašava da imamo definitivno fotogeničnu zemlju.

“Crna Gora je zemlja kontrasta i njena ljepota je upravo u tome. Nažalost, često je zatrpana smećem. Drugo, nekako nam nedostaje estetike. Imate, na primjer, sela koja se nalaze na fantastičnim lokacijama, koja leže na tepisima od cvijeca iznad kojih se izdižu nevjerovatni planinski vrhovi, ali utisak kvare zapustena dvorišta puna svakojakog otpada. A samo malo više reda u dvorištima, više cvijeća na prozorima, prirodne ograde, jednostavne fasade i sve bi se nekako to uklopilo u ambijentalnu cjelinu i imali bi fotografije koje ostavljaju bez daha gdje god okrenete kameru nalik onima iz ruralnih regiona Italije, Švajcarske ili Njemačke. A šta bi to značilo za razvoj seoskog turizma ne treba ni da pominjem“, zaključio je Nikolić.

Aleksandra Bošković
Izvor: CDM